Martin Vugrinec - rezime sezone

Ove godine fokus je bio na IDM natecanju (Internationale Deutsche Motorradmeisterschaft) koje je stepenica k Svjetskom prvenstvu. Osim na utrkama IDM-a Martin je nastupio i na tri utrke Alpe Adrie, natjecanja na kojem je osvojio titulu prvaka u 2017. i 2018. godini, kako bi se što bolje i kvalitetnije pripremio za sezonu.

Nakon uspješno odrađenih predsezonskih treninga u Španjolskoj, na stazama Aragon, Jerez i Almeria, prvi ovogodišnji, trkaći izlaz na stazu Martin je imao u Slovačkoj, na stazi SlovakiaRing u organizaciji Alpe Adrie. Zbog manjih tehničkih problema prvu utrku je završio padom, ali se zato iskupio u drugoj utrci. Nakon odlične borbe s dvojicom vozača osvojio je prvo mjesto prestizanjem u posljednjem zavoju. No, to je kako smo već napomenuli, bilo tek zagrijavanje.

Prva ozbiljna trka za nas bila je ona u LausitzRingu gdje se održalo otvorenje ovogodišnjeg IDM-a. Iako staza izvana odaje zaista impresivan dojam, Martinu osobno predstavlja jednu od najgorih u kalendaru. Od kada je prošle godine prvi puta vozio na njoj, nekako mu nije sjela. Unatoč tome na kvalifikacijama je uspio ostvariti 4. startnu poziciju. U prvoj je utrci, nažalost, pao u borbi za vodeću poziciju, ali je uspio podići motocikl i završiti utrku na 12.poziciji, ugrabivši tako 4 vrlo važna boda. Za drugu utrku cilj mu je bio uzeti postolje, što bi i ostvario da dva kruga prije kraja utrka nije prekinuta zbog pada sporijih vozača, završivši tako na 4. mjestu.

Da skratimo pauzu između utrka IDM-a, a i zbog treninga na stazi na kojoj se kasnije u sezoni vozio IDM uputili smo se u Assen, takozvanu „katedralu brzine“

Kasnije je na rasporedu bio Assen, tzv. „katedrala brzine“. Taj je vikend je prošao pomalo kaotično. Na kvalifikacijama je imao kontakt sa sporijim vozačem pa je zbog toga kažnjen startom s posljednje, 35. pozicije. Probiti se kroz takav „roj“ vozača nije bilo nimalo lako, ali je naposljetku uspio ugrabiti 3. mjesto i podij. U drugoj utrci je tijekom borbe za pobjedu, nažalost, morao odustati radi kvara na elektronici.

Drugi vikend IDM-a odvijao se u sklopu poznatog „Speedweeka“, na stazi u Oscherslebenu. To je bio vjerojatno jedan od emocionalno najtežih vikenda u Martinovoj karijeri. Nakon ostvarenog 4. mjesta u kvalifikacijama, sve je krenulo po zlu na zagrijavanju. U tmurnom, njemačkom jutru bilo je teško razaznati ostatke kiše na stazi pa smo tako padali „kao kruške“. Martinov pad ne bi uopće bio toliko strašan da nije tijelom udario o motocikl vozača koji je pao tik prije njega i tako, kasnije se pokazalo, ozlijedio rebra. U prvoj utrci se dogodila jedna od najboljih i definitivno najgora stvar u sezoni. Vozač ispred mene je pao, a Martin nije imao prostora za njegovo izbjegavanje te je nažalost prešao preko njega. Na veliku žalost, kasnije je preminuo u obližnjoj bolnici. Zboga toga je utrka prekinuta, a Martin je u nastavku ostvario svoj prvi podij u IDM-u, osvojivši 2. mjesto. Naravno, okus tog uspjeha je bio prilično gorak s obzirom na situaciju. U drugoj utrci, u Martina se zabio drugi vozač dok se borio za postolje i potpuno uništivši njegov motocikl stavio točku na i tog crnog vikenda.

Nije bilo previše vremena za tugovanje jer je ekipi bio zadatak da u dva tjedna sastavi drugi motocikl. Čekala ih je sljedeća utrka na belgijskom Zolderu, nekadašnjoj Formula 1 stazi. Doktorska preporuka za oporavak rebara bila je 8 tjedana, dok je Martin imao otprilike 8 dana. To je, nažalost, uzelo maha u kvalifikacijama kada je osjetio pomak u prsima. Cijeli vikend nakon toga Martin je imao osjećaj da vozi s nožem između rebara. Dečki u timu su ga povezali trakom kako bi se to nekako držalo na mjestu. U prvoj utrci je ostvario 4. mjesto dok je druga bila otkazana zbog prevelike količine ulja na stazi.

Na ikoničnoj „cestovnoj“ utrci u Schleizu stvari su konačno krenule onako kako je želio. Na kvalifikacijama je imao nešto lošiju, 8. startnu poziciju, ali je nakon dvije odlične trke prepune borbi nalik na one u klasi Moto3 ostvario 2. mjesto u obje trke. Time je preuzeo 2. mjesto u ukupnom poretku i ljudi su počeli primjećivati brzog dečka, čudnog prezimena na zelenoj Yamahi. 

No to je tek bio početak.

Sljedeći na rasporedu bio je češki Most. Staza na kojoj je 2016. ostvario rekord u klasi SST600, ostala mu je u dobrom sjećanju, no sve mu se smrknulo kada je kvalifikacije završio na 18. mjestu. Naime, QP je započeo na mokroj stazi i svi su izlazili na kišnim gumama, no kako je vrijeme odmicalo, idealna linija se počela sušiti, a vremena po krugu ubrzavati. 5 min prije kraja kvalifikacija Martin je imao 4. poziciju, no onda je radi manjka goriva ušao u boxove i s nevjericom gledao kako pada u poretku, mjesto po mjesto, sve do 18. Kako ostvariti ikakav rezultat startajući iz ,kako on to kaže, „Šume Striborove“? Ali izgleda da je snaga uma ipak bila jača. Gledao je tako subotu navečer u postolje, sam i pomislio: „Mogu ja to“. Ispada da uistinu može, na oduševljenje svih prisutnih ostvario je 3. mjesto, dvaput!!! E sada se već počelo pričati o Martinu Vugrineču (Njemci iz nekog razloga ne mogu pročitati moje prezime).

Nakon niza uspjeha u inozemstvu, ekipa je odlučila počastiti domaće navijače predstavom na Grobniku. Martinu osobno prioritet nije bio utrkivanje jer nije bilo konkurencije koja bi mu stvari učinila zanimljivima. Radije se posvetio svima koji su došli vidjeti i podržati ga, a bilo ih je zaista jako puno. Tako je sve treninge i kvalifikacije završio na 1. mjestu. Ostvario je pobjedu i na prvoj trci, a kada je bio na putu da to isto učini i u drugoj, dogodio mu se scenarij sličan Assenu pa je morao odustati zbog kvara. Sreća ga nije mazila ni na Alpe Adriji ove sezone.

No, povratak u realnost uslijedio je sljedećeg vikenda na IDM-u. Ponovo u Assenu, ovog puta za ozbiljno. Po rezultatima riječ je o najgorem vikendu ove sezone koji je započeo loše već na prvom slobodnom treningu. Martin je doživio high-side i iako je prošao bez konkretnih ozljeda, cijelo tijelo ga je boljelo od udaraca. Kvalifikacije je završio na ponovno, ne baš bajnoj 8. poziciji. U prvoj utrci uspio je doći do 5. mjesta, ali to jednostavno nije bilo dovoljno za Martina i letvicu koju si je sam postavio. Cilj je ponovno bilo postolje. Ali izgleda da mu ovaj vikend nije bio suđen. Borio se za vodeće pozicije, ali je pretjerao i završio u šljunku. Nasreću, motocikl je bio u koliko toliko voznom stanju pa je u maniri „never give up“ pokupio 3 vrlo vrijedna boda završivši na poziciji broj 13. S obzirom da je konkurencija u IDM-u izrazito jaka, taj ga je loš vikend bacio s 2. na 4. mjesto u ukupnom poretku. To je još uvijek bilo u sklopu naših planova s početka sezone (top 5), ali on je definitivno želio više.

Došlo je vrijeme za grand finale koje se već tradicionalno održava na poznatoj stazi Hockenheimring. Od samog početka vikenda nije mogao pronaći osjećaj na motociklu. Set-up je jednostavno bio nepoznanica i što god da je pokušao nije bilo dovoljno da se osjeća sigurno i odvozi brzi krug. To je rezultiralo  10. startnom pozicijom što je bilo prilično razočaravajuće s obzirom da se bori za top 3. Prije zagrijavanja odlučio je promijeniti podešenja motocikla iz temelja. Pa što bude, bit će. Gore ionako ne može. Izgleda da supogodili ravno u sridu i na zagrijavanju je uspio ostvariti čak pola sekunde brže vrijeme nego na kvalifikacijama. Odlično, ali može li ponovno ostvariti malo čudo? Martin će dati sve od sebe, to je sigurno. Jakom borbom s puno vozača, u kojoj je zaista uživao, došao je do 2. mjesta. Bio je prezadovoljan, ali ništa još nije bilo gotovo. Na početku druge utrke je imao kontakt s dvojicom vozača gdje je izgubio dosta vremena, a vodeća grupa je počela odmicati. No taman kada se vratio u utrku i počeo stizati tu grupu, kad opet „bam“, prekid utrke. Dvojica sporijih su se sudarili i ostavili ulje na stazi. Dok su suci to čistili, počela je padati kiša. U nastavku utrke je uslijedio opći kaos. Staza je imala izrazito nisko prijanjanje i svi brzi vozači, uključujući i Martina su pali. On je nasreću ponovno uspio nastaviti i uzeti 11. mjesto te ugrabiti 7 bodova.

Time je ovu sezonu zaključio kao trećeplasirani u ukupnom poretku Internacionalnog njemačkog prvenstva. „Iako uvijek imam stav „drugi je prvi gubitnik“ ne mogu reći da nisam zadovoljan ostvarenim rezultatom. Nakon svega što nam se iz događalo ove sezone, 3. mjesto je i više nego odlično. Ponovo smo ostvarili nešto što nitko s ovih prostora nije i mislim da smo napravili odlične temelje za sljedeću sezonu. Nadam se da će sljedeća sezona biti još uspješnija od ove, a ja ću kao i obično učiniti sve što mogu da ispunim očekivanja, kako drugih, tako i svoja vlastita“, zaključio je Martin.